Jezik umre onoga dana kada umre i njegov posljednji govornik. Umiranjem jednog jezika
nestaje kultura, nestaje historija, tog naroda više nema i zato je jezik naš identitet!!!
Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika u vrtiću „Jelenko“ (18.02.2025.godine) je
održana radionica za roditelje i djecu, a pripremili su i realizovali odgajatelji sve tri odgojne
grupe Melika Z., Mirha P., Emina H., Sevleta H., Faketa S., Alma S., zajedno sa logopedom
vrtića „Jelenko“ Ivonom D.
Međunarodni dan maternjeg jezika koji se obilježava 21. februara UNESCO je proglasio 1999.
godine. kao sjećanje na studente koji su na ovaj datum 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom
Pakistanu (Bangladešu), jer su protestovali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za
zvanični.
Međunarodni dan maternjeg jezika obilježava se s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja
maternjeg jezika, te njegovanja jezične i kulturne različitosti. To je naslijeđe koje pripada
svakom pojedincu i niko nema pravo da mu ga oduzme. Ljubav prema maternjem jeziku nas ne
treba spriječavati da učimo strane jezike. Danas u svijetu postoji oko 7000 jezika, pri čemu je
svakom neki od jezika maternji i zato obilježavamo ovaj dan kako bismo istakli važnost učenja
jezika za razvoj višejezičnosti i razumijevanja među ljudima koji pripadaju različitim kulturama.
Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu, ali i veoma
osjetljivo mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem. Maternji jezik je neotuđivo pravo
svakog pojedinca jer ga po rođenju naučimo i prirodno ga usvajamo u sredini u kojoj odrastamo,
bez ikakve posebne obuke. Radi toga, njegujmo ga, jer znamo da postojimo kad imamo svoj
jezik a njegova ljepota i snaga riječi dobija puni značaj tek u dodiru s drugim jezicima i
kulturama. Svoj maternji jezik trebamo voljeti, a to postižemo njegovim čuvanjem i pravilnim
korištenjem.
Bosanski jezik je autohtona i originalna lingvistička pojava, koja se izdvaja od mnogih drugih
jezika. U svojoj dugoj historiji bosanski jezik je bio zapisivan na pet različitih pisama: glagoljici,
ćirilici, bosančici, arebici i latinici.
To je cijelo bogatstvo koje baštinimo u svojoj kulturnoj i jezičkoj tradiciji koju trebamo znati da
bismo je mogli pokazati i drugima i ostaviti budućim generacijama. U njegovanju maternjeg
jezika, učenju pravilnog govora, te razvoju jezičke kulture kod djece i mladih veliku ulogu imaju
svi iz uže i šire okoline, a posebno roditelji, koji nažalost sve manje razgovaraju sa svojom
djecom.
Pravilnom upotrebom jezika, u usmenoj i pisanoj formi, verbalnom i neverbalnom
komunikacijom, razvojem govornih vještina, zapravo oplemenjujemo sebe, postajemo uspješniji
i bolji ljudi.
“Kada razgovaraš sa čovjekom na jeziku koji on razumije, on ide u njegovu glavu. Ako pričaš
s njim na njegovom jeziku, on ide u njegovo srce.” (Nelson Mandela)