Nad zaspalim gradom prosula se mjesečeva prašina.
Ulicom kamenom, starom,
nadvila se sjena jedne svjetlucave jele osute srebrnom paučinom.
Ledene iglice, kristalne,
bijele, opčarale svojom ljepotom.
Kroz okna staklena,
išarana zimskim ružama,
dječje se glavice snijegu vesele.
Posvuda pahulje nestašne, razigrane,
svoj doprinos njihovoj radosti daju,
dok mala dječica ne mogu dočekati
da se na snijegu sanjkaju.
NADA LANDEKA