Porodica je temelj svakog društva. Pritom ne mislimo samo na supružnike i dijete. Pod porodicom podrazumijevamo nene, bake, djedove, oca i majku, braću i sestre, i nas kao roditelje i našu djecu. Porodica je temelj našeg života.
Kad se prisjećamo naših najljepših životnih uspomena, vidimo da su gotovo sve vezane za porodicu i sretne trenutke koje smo proveli u toplini doma, a možda baš ni jedna od uspomena nije povezana sa novcem ili poslom.
Porodica je temelj djetetovog postojanja. Okolina u kojoj se nalazi oblikovat će djetetov motorički, spoznajni, govorni i socio-emocionalni razvoj. Zbog spleta društvenih promjena porodica je izgubila neke tradicionalne oblike, i od porodice majke i oca, razvila je više vrsta struktura. Porodica današnjeg doba naziva se moderna i postmoderna porodica, koju čini savremena porodica, koja može biti funkcionalna i disfunkcionalna. Funkcionalna porodica je poželjna porodica jer njeni faktori kod djeteta potiču zdrav i kvalitetan razvoj. Ukoliko se roditelji odluče za širenje svoje porodice, njihova glavna zadaća je dati djetetu pravilan odgoj i razvoj. Taj odgoj se gleda u užem značenju kao usmjerenost na njegovanje i oblikovanje ličnosti djeteta, a u širem značenju obuhvata djelovanje na sve sfere razvoja djeteta, te isto tako u odnosu na srodne pojmove koji s njime imaju poveznicu. Porodica je ta koja kod djeteta razvija stavove moralnog, intelektualnog, tjelesnog, estetskog i radnog odgoja i o njoj ovisi kako će dijete shvatati sebe i svijet oko sebe.
Porodica je zapravo jedino što je važno i što nas istinski može usrećiti. Dijete koje je voljeno i paženo, kojem je tokom djetinjstva usađena empatija, nikada neće zapostaviti svoje roditelje kada ovi ostare i nikada se neće prestati brinuti za njih. Ono će to željeti cijelim svojim bićem. Tu se najbolje može vidjeti kakav smo bili roditelj i kakvo smo dijete odgojili. Ako se mi ne brinemo o svojim roditeljima, ne zamjerimo svojoj djeci ako učine isto kada mi ostarimo. Jer djeca će slijediti naš primjer.
U novije vrijeme puno se pažnje polaže na cjelokupnost u odgoju djece, pri tome se misli na mnoštvo stručnih studija, knjiga, članaka, pravaca, kurikuluma unutar pedagogije predškolskog djeteta. Prve tri godine života djeteta su najvažnije i potreba za istraživanjem tih prvih godina je od krucijalne važnosti za razvoj cjelokupnog čovječanstva. U tim prvim godinama, koje su najintenzivnije razdoblje u razvoju djeteta, njegove psihe, emocija i socijalnih odnosa, dijete najviše uči i razvija spoznajne mogućnosti. Upravo je djelovanje okoline ono što utiče na razvoj djeteta u zrelo i odgovorno biće, na njegove emocije, empatiju i temperament koje su temelj za emocionalni razvoj. Iako je dio temperamenta nasljedan, onaj veći dio je nastao pod uticajem okoline i samog odgoja roditelja, neka se djeca mogu lakše, a neka teže odgajati. To se događa i zbog generacijskih, društvenih i ekonomskih promjena koje mjenjaju dosadašnje poznate stavove o odgoju.
Čak se i oblik i sadržaj porodice promijenio i time su nastale nove savremene vrste porodice, „zdrave“ i „nezdrave“. Dijete gleda na život kroz odnose u porodici, prihvata i oponaša odnos svojih roditelja, kakvi god da jesu. Taj odnos oblikuje njegove stavove, navike, emocije, odnose i njegovu cjelokupnu ličnost.
Uticaj predškolske ustanove na roditeljstvo
Današnji obrazovani roditelji mogu djetetu pružiti napredan odgoj, ali neki upravo zbog karijere, svjesno ili nesvjesno, čine velike greške u odgoju. Najčešće su to pretjerana popustljivost, pretjerana privrženost, zapuštanje djeteta, kažnjavanje, pretjerana očekivanja, projekcija ličnih potreba i želja na dijete. Zbog takvih roditelja dolazi do problema u ponašanju djece. Lično sam, kao pedagog-psiholog u vrtiću, svakodnevno svjedok kakve posljedice na djecu ima takav odgoj. Primjećujem da je razmažene, agresivne, manje poslušne, nesamostalne, presamouvjerene i teško odgojive djece svakom generacijom sve više. Iako znam da svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, mišljenja sam da su često presubjektivni u odnosu prema djetetu i nesvjesni da dijete odgajaju s određenim propustima. Iz tog razloga odgajatelji u vrtiću, zbog tih propusta roditelja i zbog svojih kompetencija, imaju potrebu „preodgajati“ roditelje, što je zasigurno nezahvalan posao, jer roditelji dobronamjerne objektivne savjete odgajatelja uglavnom doživljavaju kao napad na njih i rušenje njihovih stavova, a ne kao stručan savjet i pomoć za pravilan razvoj djeteta.
10 dječijih zapovijedi roditeljima
- Moje su ruke male, od mene ne očekujte savršenstvo kada spremam krevet, crtam, bacam loptu… Moje su noge kratke, usporite kako bih mogao s vama držati korak.
- Moje oči ne gledaju kao vaše, pustite me malo da istražujem. Nemojte me bespotrebno ograničavati.
- Posao će uvijek biti tu, a ja ću biti malen još samo kratko, zato uzmite vremena da me strpljivo i s ljubavlju poučavate o svijetu koji me okružuje.
- Moji osjećaji su nježni, imajte obzira prema mojim potrebama. Nemoj me po cijeli dan kritikovati. Ponašajte se prema meni onako kako biste i vi željeli da se drugi ponašaju prema vama.
- Ja sam poseban dar. Cijenite me onako kako to zaslužujem. Pustite me da budem odgovoran za ono što činim.
- Trebam vašu podršku kako bih mogao rasti i razvijati se. Pazite kako me grdite. Kudite moje greške a ne mene.
- Pustite me da odlučujem o sebi. Dopustite mi da pogriješim, kako bi iz mojih pogrešaka mogao učiti. Tako ću jednoga dana biti spreman donositi odluke kakve život od mene zahtijeva.
- Molim vas, nemojte raditi umjesto mene. Tada osjećam da svojim nastojanjima i zalaganjem nisam ispunio vaša očekivanja. Znam da je teško, ali nemojte me uspoređivati sa mojim bratom ili mojom sestrom.
- Ne bojte se otići na vikend bez mene. Ponekad i djeca trebaju slobodan vikend, jednako kao što i roditelji trebaju odmor od svoje djece. Osim toga, volim vidjeti kako se volite i kako je vaš brak poseban.
- Molim vas, volite me i onda kada iznevjerim vaša očekivanja.
Dragi roditelji, uživajte sa svojim mališanima!
Lejla Bajrami, dipl. pedagog – psiholog