Kako poticati puzanje kod djece

Puzanje je važan korak u razvoju djeteta i pomaže u jačanju snage tijela, razvoju stabilnosti i vještina koordinacije. Puzanje takođe potiče senzorni razvoj djeteta jer je dijete u mogućnosti vidjeti i osjetiti nove stvari, osjetiti nove površine na rukama i koljenima. Puzanje, takođe, doprinosi razvoju socijalnih vještina razvijajući kod djeteta osjećaj samopouzdanja i vjere u sebe, jer se po prvi put kreće samostalno.

Puzanje na stomaku obično započinje između sedmog i devetog mjeseca, i prelazi u puzanje na rukama i koljenima u roku od samo par mjeseci. Međutim, bebe nerijetko pokušavaju pronaći različite načine kretanja i upravo jedan od razloga zašto neke bebe ne pužu je taj što su možda pronašle lakši način samostalnog kretanja, kao što je okretanje ili pomjeranje na stražnjici. Vrlo često se dešava i to da neka djeca preskoče fazu puzanja i prohodaju, ali se u nekom kasnijem periodu vrate u tu preskočenu fazu puzanja. Preskakanje faza u razvoju djeteta je nešto što ne preporučuje ni jedan stručnjak koji se bavi rastom i razvojem djece.

Ako se desi da dijete ne počne da puže do desetog mjeseca života svakako se posavjetujte sa pedijatrom ili drugim stručnjakom kako bi se utvrdio tačan razlog izostanka puzanja kod djeteta do tog perioda.

Evo načina kako možete potaknuti puzanje, kao važnu razvojnu fazu, kod svog djeteta:

• Od samog rođenja potičite dijete da provodi što više vremena na stomaku. Djeci  je jako udobno u tom položaju i jačaju snagu mišića stomaka i leđa na taj način.
• Mijenjajte im okruženje. To će motivisati dijete da istražuje i kreće se.
• Ponudite djetetu omiljenu igračku ali izvan njenog dosega. To će ga potaknuti da se kreće prema željenom predmetu. Pomičite igračku u jednu i drugu stranu kako bi se dijete što više kretalo i u stranu.

Kada dijete počne da puže i kreće na taj način, ono će biti u stanju da se samostalno kreće gdje god poželi. Šta u tom slučaju trebate uraditi kako bi se dijete u kući kretalo što bezbjednije?:

• zaštitite sve površine koje mogu biti potencijalna opasnost za dijete. To ćete učiniti tako što ćete se spustiti na koljena kako bi iz dječije perspektive mogli vidjeti šta je to što bi moglo povrijediti dijete (oštri uglovi namještaja i sl.),
• zaštitite ili po potrebi učvrstite krupne dijelove namještaja i sve ono što bi dijete moglo da povuče i obori na sebe,
• vodite računa o predmetima koje bi dijete moglo staviti u usta, posebno sitne predmete, i sklonite ih van domašaja djeteta.

Dijete bi, pored puzanja, u ovom uzrastu trebalo i da:

• samostalno sjedi,
• iz sjedećeg položaja poseže za igračkama bez da padne,
• iz ležećeg položaja na stomaku prebacuje se u sjedeći stav i obrnuto,
• u ležećem položaju na stomaku stabilno drži glavu podignutu, pomjera se uz pomoć laktova,
• u sjedećem položaju okreće glavu prema objektu interesovanja,
• skuplja male predmete pomoću palca i ostalih prstiju,
• imitira druge na jednostavan način.

Obratite se pedijatru ili drugom stručnjaku ukoliko dijete:

• pretežno koristi samo jednu ruku,
• prilikom sjedenja ima savijena leđa ili nemogućnost ispravljanja leđa,
• jako malo koristi ruke u sjedećem položaju,
• ima poteškoća sa puzanjem,
• koristi samo jedno stranu da bi se kretalo,
• ne prebacuje igračke iz jedne ruku u drugu.

Sve navedeno ne mora nužno biti  razlog za brigu, jer svako dijete se razvija na svoj način i ne prati uvijek zakonitosti razvoja djece u odnosu na hronološku dob, ali pod uslovom da sve propušteno vrlo brzo nadoknadi. Međutim, isto tako jako je važno što ranije utvrditi da li postoje određena odstupanja u razvoju kako bi se na vrijeme započelo sa odgovarajućim tretmanom i stimulacijom djeteta na odgovarajući način.

Elzana Razić, dipl. edukator – rehabilitator