Ostani kod kuće

Poštovani roditelji i draga djeco,

nadam se da ste svi dobrog zdravlja zajedno sa Vašim i našim mališanima. U želji da nastavimo kontinuitet dobre saradnje u ovo vrijeme izolacije koristim priliku da Vas informišem da ćemo u buduće putem ove stranice pružati podršku kako roditeljima tako i djeci putem edukativnih, kreativnih i zabavnih igara koje mališani mogu samostalno ali i uz pomoć Vas roditelja raditi kod kuće.

Danas, kada vremena imamo na pretek, preporučujem da  ga iskoristimo za čitanje ili pričanje priča, a u koliko vašim mališanima nedostaje motivacija, sjetite se da je ovo pravo vrijeme da kod djece razvijamo ljubav i čitalačke navike.

Istraživanja pokazuju da djeci treba čitati od najranije dobi. Već  u jasličkom uzrastu, od dvije do tri godine, djeca vole slušati priče i jako im se razvesele ako im je čitanje uobičajena i svakodnevna aktivnost. Probajte s djetetom stvoriti rituale čitanja, i dijete će u njima uživati. Odredite dio dana za mirno zajedničko čitanje, a u koliko vam društvo pravi djetetova omiljena plišana igračka, zadovoljstvo će biti potpuno.

U koliko se radi o djetetu starijeg uzrasta preporučujem čitanje kao porodični ritual, svakog dana u isto vrijeme. Djeci čitajte naglas knjigu po njihovom izboru, a onda je dajte njima da i oni vama pročitaju nekoliko redova ili stranica. Sve zavisi od uzrasta.

Danas Vam preporučujem poučnu priču „Drvo ima srce“. Bilo bi dobro da na kraju porazgovarate sa djetetom o sadržaju teksta i pitanjima navedete dijete na analizu i pouku.

„Drvo ima srce“

Bilo jednom jedno stablo i voljelo malog dječaka.Svakog bi dana dječak dolazio i skupljao lišće, spleo ga u krunu i igrao se kralja šume. Penjao se uz deblo, ljuljao na granama i jeo jabuke. Igrali su se skrivača, kad bi se umorio zaspao bi u njegovu hladu. Volio je dječak stablo, jako ga je volio. I stablo je bilo sretno.

Prolazile su godine. Dječak je odrastao. Stablo je često bilo samo. Jednog dana dođe dječak stablu, a ono reče:

Dođi dječeče,dođi i popni se uz moje deblo i proljuljaj se na mojim granama, najedi se jabuka, igraj se u mom hladu i budi sretan.

Prevelik sam da se se verem i igram – odgovori dječak. Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati mnogo novca. Možeš li mi ga dati?

Žao mi je – odvrati stablo – ja novaca nemam. Imam samo lišće i jabuke. Uzmi moje jabuke, dječače i prodaj ih u gradu. Tako ćeš zaraditi novac i biti sretan.

Dječak se popne na stablo, nabere jabuke i odnese ih. Stablo je bilo sretno.

Ali dječak nije dugo dolazio…i stablo je bilo tužno. A onda se jednog dana dječak vrati. Stablo zadrhti od radosti i progovori:

Dođi dječače, uzveri se na moje stablo, proljuljaj na mojim granama i budi sretan.
Previše sam zaposlen da se verem po stablima – reče dječak. Želim kuću da me čuva od hladnoće. Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuća. Možeš li mi je dati?
Nemam ja kuće – odgovori mu stablo. Moja kuća je šuma, ali možeš odrezati moje grane i sagraditi kuću. Tada ćeš biti sretan.

I dječak odreže stablu grane te ih odnese da bi sagradio sebi kuću. I stablo je bilo sretno.

Ali dječak dugo, dugo nije dolazio. A kad se vratio, stablo je od silne radosti jedva progovorilo.
Dođi, dječače – prošaptalo je – dođi i poigraj se.

Previše sam star i tužan za igru – odgovori dječak. Želim lađu koja će me odnijeti daleko odavde. Možeš li mi je dati?

Odsijeci moje deblo i sagradi lađu – reče mu stablo. Moći ćeš otploviti daleko … i bit ćeš sretan.
I dječak posiječe deblo. Sagradi lađu i otplovi. I stablo je bilo sretno. Ali ne istinski sretno.

Nakon mnogo vremena dječak se ponovo vrati.

Oprosti mi dječače – progovori stablo –  više ti nemam što darovati. Jabuka više nemam.
Zubi su mi preslabi za jabuke – odvarti dječak.

Grana više nemam – nastavi drvo – ne možeš se više na njima ljuljati.
Prestar sam da se ljuljam na granama – reče dječak.

Debla više nemam – opet će stablo. Ne možeš se penjati.

Preumoran sam za penjanje – odgovori dječak.

Žao mi je – uzdahne stablo. Volio bih da ti mogu nešto dati…ali ničega nemam. Sad sam samo stari panj.

Žao mi je….

Više mi ne treba mnogo, samo mirno mjesto da sjednem i odmorim se. Vrlo sam umoran.
Pa – progovori stablo protežući se uvis što je više moglo – znaš, za sjedenje i odmor i stari panj će biti dobar. Dođi dječače,sjedni. Sjedni i odmori se.

Dječak tako i učini. I stablo je bilo sretno.

Shel Silverstein

Za naredno javljanje ću pripremiti preporuke za toalet trening ili kako naučiti dijete da koristi tutu.

Do tada, OSTANITE KOD KUĆE.

Lejla Bajrami, dipl.pedagog-psiholog