POLAZAK U VRTIĆ

Odvajanje roditelja i djeteta prilikom prvog odlaska u jaslice ili u vrtić svakako može biti
stresno iskustvo i za dijete i za roditelje. Potrebno je znati da je svako dijete individua i da
ritam prilagođavanja kod svakog djeteta neće biti jednak. No ono što spada u okvire
prosječnog prilagođavanja je da će za neko određeno vrijeme dijete prihvatiti odgajatelja,
prostor, drugu djecu i da će uvidjeti da je vrtić mjesto prijateljstva, učenja i druženja. Vrtići su
u svečanom ruhu dočekali svoje mališane i njihove roditelje kako bi prvi utisci i uspomene
bili što ugodniji.
Zadaća odgajatelja je da prostor, okruženje za djecu učini ugodnim te da planirano ponudi
poticaje koji bi pomogli djeci. Pogrešno je misliti da je prilagođavanje završeno ako je dijete
prestalo plakati. Njegovo ponašanje ukazat će i roditelju i odgajatelju da je prilagođavanje
završeno onda kada ono otvoreno pokazuje svoje misli i osjećaje, kada istražuje i prilazi
drugoj djeci s namjerom da se igra.
Prijateljsko ponašanje i naklonost koju odgajatelj pokazuje prema roditelju i djetetu je dobar
način da taj proces prođe što lakše. Djeca promatraju odnose između voljenih roditelja i
osoba koje bi tek trebali zavoljeti. Roditelji svakako mogu boraviti u sobi u tom periodu.
Polako se javlja znatiželja i dijete prilazi igračkama, grupici djece i odgajatelju.
Roditeljima se savjetuje da malu djecu prilikom prijema puste da hodaju, jer će im osoblje
tako lakše prići i preuzeti. Rastanak će tako biti bezbolniji. Kraći period pozdravljanja i
rastanka je takođe preporučljiv, u smislu nekoliko poljubaca, zagrljaja, lijepih riječi i
pozdrava. Preporuka je roditeljima da s veseljem i strpljenjem zakorače na prvu stepenicu
obrazovanja svog djeteta izvan porodičnog doma.