Vježbe na spravama

Već u najranijoj dobi, pri prvim pokretima i podizanjima, dijete koristi gornji dio tijela, tj. ruke i rameni pojas. Dijete tako podiže glavu (podizanje gornjeg dijela tijela u ležanju na trbuhu upiranjem i pružanjem ruku) ili se podiže u uspravan položaj (hvatanjem pregrada krevetića i povlačenjem na ruke – zgibom). „Isto tako, puno malih beba svoje prvo samostalno kretanje izvodi puzanjem pri čemu aktivno, uz ostalu muskulaturu tijela, rade mišići ruku i ramenog pojasa. To su ujedno i prve vježbe „snage“ koje dijete izvodi refleksno, a sastavni su dio normalnog razvoja i rasta.

Potreba za kretanjem u djece treba se stalno prirodno nastavljati te ju je potrebno nadograđivati, a ako uslijedi manjak takve potrebe događa se da djeca ne mogu svladati vlastitu težinu tijela što ih čini nespretnima i oduzima im veselje kretanja. U današnje vrijeme se razvojem urbanizacije i modernizacijom života (vožnje u automobilima, sjedenje ispred računara i mobitela) djeci uskraćuje osnovna potreba za kretanjem, tj. za zdravim rastom i razvojem. Manjak potrebe za kretanjem očituje u nedostatku snage (posebice ruku i ramenog pojasa), lošim koordinativnim sposobnostima, oslabljenoj sposobnosti održavanja ravnoteže i općenito slabim motoričkim statusom.

Primjenom različitih vrsta gimnastičkih sprava, penjalica i poligona prepreka na kojima se mogu izvoditi elementi visova i upora može se vrlo uspješno utjecati na poboljšanje ili održavanje motoričkih sposobnosti. U sportskoj gimnastici vježbe na dvovisinskim i paralelnim ručama, preči i karikama zahtijevaju snagu muskulature cijeloga tijela, (posebno gornjeg dijela tijela, ruku i šaka), koordinaciju cijelog tijela, dinamičnu i statičnu ravnotežu, fleksibilnost, specifičnu izdržljivost te hrabrost. Položaji visova utječu na pravilno držanje tijela zato što pri njihovoj izvedbi na kralježnicu ne djeluje niti jedna druga sila, osim sile gravitacije. Tijelo se tada nalazi u optimalnom, prirodnom položaju pa se položaji visova trebaju sa djecom izvoditi što češće kako bi se preveniralo nepravilno držanje. Pri odabiru gimnastičkih zadataka uvijek treba razmišljati da je višoj i težoj djeci za svladavanje težine svoga tijela potrebna puno veća snaga nego nižoj i lakšoj djeci. Viša i teža djeca su bolja u svladavanju zadataka kod kojih je potrebna apsolutna snaga pa trener treba pripaziti da zadaje vrste zadataka koje svako dijete može uspješno izvesti.

Sprave za učenje položaja

Gimnastičke sprave na kojima se izvode položaji visova i upora (kao i gimnastički elementi gdje su ti položaji sastavni dio strukture kretanja) su: karike, razboj (paralelni), dvovisinski razboj i vratilo. Ove sprave su zamjena prirodnim preprekama i namijenjene su za upotrebu u zatvorenom prostoru. Temeljni nedostaci gimnastičkih sprava za višenja i upiranja kod primjene u predškolskim i školskim programima tjelesne i zdravstvene kulture je to što su one vrlo teške, skupe, specijalizirane i nepraktične. Zbog ovih činjenica primjećuje se nedostatak takvih gimnastičkih sprava u predškolskim i školskim dvoranama, što dovodi do toga da djeci oduzimamo dragocjene sadržaje kojima bi poboljšali svoj motorički status. Ipak, u posljednje vrijeme, u europskim i svjetskim razmjerima školstva desile su se brojne promjene njihove upotrebe. Teške, specijalizirane i za dječju upotrebu nepraktične gimnastičke sprave uglavnom nestaju iz dječjih dvorana, a u dječjim vrtićima, dječjim igralištima, parkovima, ispred crkava, na šetalištima, u sastavu trgovačkih centara te oko gradskih i mjesnih trgova pojavile su se brojne višenamjenske penjalice, tobogani, ljuljačke te prilagođene karike, vratila, razboji i različiti višenamjenski poligoni. Na ovakvim se spravama mogu izvoditi mnogobrojni sadržaji prirodnih oblika kretanja koji uključuju položaje visova i upora. Takva višenamjenska pomagala imaju veliku prednost u odnosu na teške, nepraktične i vrlo skupe specijalizirane gimnastičke sprave. Njihovo se korištenje preporučuje jer su namještene, adekvatno su zaštićene, napravljene su od primjerenih materijala, a njihova je sigurnost propisana međunarodnim standardima. Konstrukcija i namjena ovakvih sprava definirana je prema dobi djeteta te je već unaprijed promišljena tako da navodi djecu, odgojitelje, trenere i aktivne roditelje na način njihovog korištenja i savladavanja, što utiče na razvoj mašte i stvaralaštva kod djece. Ovakve sprave djeci su zanimljive, privlače djecu da dođu, da im se približe i da nešto na njima i izvedu. Različitim mogućnostima primjene sprava na dječjim igralištima djeca savladavaju osnovne kretnje i položaje u visovima i uporima, a oni su osnovni preduslov za učenje temeljnih gimnastičkih elemenata i poboljšanje razvoja snage muskulature šaka, ruku, ramenog pojasa i trupa.

Pripremne vježbe za izvođenje elemenata na višenamjenskim spravama

Učenje osnovnih položaja visova i upora na gimnastičkim spravama prvo započinje na stabilnim (ljestvama, palicama, pritkama), a potom na pokretnim spravama (karikama). Različitim pripremnim vježbama uglavnom se razvija relativna snaga, tj. sposobnost svladavanja vlastite tjelesne težine. Kako bi djeca uspješno savladala tehnike gimnastičkih elemenata na „pritkama“, ona moraju poznavati dva osnovna položaja tijela: vis i upor. Početak učenja započinje sposobnošću hvatanja rukama i položajima visova, a ako se oni dobro savladaju (osjećaj djeteta da je sigurno) onda se postupno uvrštavaju i različiti položaji upiranja o spravu kao i kombinacije prelazaka kroz položaje visova i upora. Hvatovi su temelj sigurne i dobre izvedbe osnovnih položaja tijela pa tako i elemenata na spravama. Pritka se može hvatati punim ili viličnim hvatom što ovisi o njezinoj debljini. Punim hvatom (palac uz ostale prste) tijelo se pridržava na pritkama većeg promjera kao što su dvovisinski i paralelni razboj, a viličnim hvatom (palac nasuprot ostalim prstima) na pritkama manjeg promjera kao što su vratilo i karike. Djeca refleksno hvataju spravu viličnim hvatom i s lošim položajem šaka (samo prstima, a ne i dlanovima), a to je jedan od razloga zašto su penjalice na dječjim igralištima pogodne za upotrebu. Naime, njihove dimenzije prilagođene su viličnom (refleksnom) hvatu što djeci daje određenu, početnu sigurnost za izvedbu i učenje elemenata. Učenjem osnovnih položaja tijela na „pritkama“ (visova i upora), istovremeno se savladava hvat za pritku, jača muskulatura šaka i podlaktice, a time se stvara dobar preduslov za učenje gimnastičkih elemenata. Vis je „manje zahtjevan“ i prirodniji je položaj tijela pa se prvo započinje s njegovim učenjem. Vis prednji je osnovna vrsta visa u kojem se cijelo tijelo nalazi ispod hvatišta, rukama u uzručenju. U prvim pokušajima djeca će ga izvoditi u pasivnom i mješovitom obliku (iz stava na tlu) čime puno slabije opterećuju muskulaturu ruku i ramena te trupa i nogu. Podizanjem nogu s tla, postepeno uključujući promjene položaja nogu dolazi do aktivnog učestvovanja muskulature ruku i ramena, ujedno se jača muskulatura trupa, a posebno trbušna muskulatura.

mr. sci. Damir Hadžiabdić prof. tjelesnog i zdravstvenog odgoja