PROMOCIJA ČITANJA
INTERAKTIVNA KREATIVNA RADIONICA ZA DJECU I RODITELJE
U mjesecu januaru planirana je i realizovana interaktivna kreativna radionica za djecu i roditelje „Zašto su priče važne u djetinjstvu“ kojom je promovisano čitanje.
Cilj radionice je promovisanje čitanja u porodicama, izgradnja pozitivnih navika i odnosa prema knjigama dječije književnosti i knjigama kao izvorima znanja. Želja nam je podstaknuti roditelje da više čitaju djeci i sa djecom, da budu modeli korisnici knjiga jer djeca sve kopiraju, te da se usmjere da svoju djecu izlažu materijalima za čitanje (slikovnice, knjige, biblioteke, izražavanje i zabilježavanje/pisanje misli i ideja).
U uvodnom dijelu roditeljima smo probudili uspomene na prve knjige i slikovnice koje su dobili, šta pamte iz djetinjstva vezano za čitanje, a djeca su povezivala predmete iz čarobnog kovčega sa basnama i bajkama koje smo ranije čitali. Prigodnom prezentacijom smo ukazali na značaj čitanja u djetinjstvu i tragove koje ostavlja u temeljima razvoja djeteta. Svjedoci smo da savremeni životni tokovi i tehnološka dostignuća odmiču ljude od čitanja i od knjiga, ali prilike zajedničkog čitanja u porodici ostaju nezamjenivi iz nekoliko važnih elemenata- osjećaja povezanosti, građenja bliskosti i uspomena.
ŠTA DIJETE DOBIJE KADA MU ČITAMO?
Već od 6.mjeseca dijete je sposobno pratiti glas pri čitanju i intonaciju čitača. Kada govorimo čitač mislimo i na onoga ko priča, prepričava ili improvizuje priču. Većinom se čita kada roditelji imaju vremena, ali dijete se uvijek može prilagoditi i pristati na slušanje.
Prve knjige koje djeca dobiju su slikovnice prilagođene uzrastu koje, osim vizuelnih imaju i edukativne vrijednosti koje se odnose na teme zdravlja, higijene, ponašanja, odnosa u porodici i društvu. Što su djeca mlađa ilustracije su jednostavnije i obrnuto. Čitanje kod djece podrazumijeva to da djeca prelistavaju i pregledaju slikovnice.
Susretom i druženjem sa knjigama djeca razvijaju ljubav prema knjigama kao izvoru zadovoljstva. Stvaraju se dobre navike i stimuliše moždani razvoj. Razvijaju se predčitačke vještine, pa se tako motivišu da ranije uče čitati i pisati. To im predstavlja igru i potvrđeno je, može ih usmjeriti i odmaknuti od pretjeranog korištenja mobitela i TV.
Slušanje dok im neko čita stvara sigurno okruženje i povezanost pa to prerasta u jednu od najdražih zajedničkih aktivnosti. Uvodi ih u raznoliki svijet mašte, obogaćuje iskustva, pomaže usvajanju moralnih i humanih vrijednosti.
PRIČE-TEMELJ RAZVOJA GOVORA PA DJECA
- Bogatije prepričavaju, opisuju
- Usvajaju nove riječi i bogate svoj aktivni i pasivni rječnik
- Uče gramatički pravilno izgovarati rečenice
MIŠLJENJE, PAMĆENE, MAŠTA, KREATIVNOST
- Djeca zamišljaju likove, mjesta i događaje
- Razvijaju maštu i kreativnost
- Razmišljaju, pamte, povezuju iskustva, uče
- Uče stvarati svoje priče
- Stiču temelje za estetski bogatije likovno izražavanje (u crtanju i bojenju) kao i bogatije govorno izaržavanje, opisivanje, prepričavanje svojih doživljaja i misli.
PAŽNJA I KONCENTRACIJA
- Priče uče djecu da slušaju
- Pažnja se gradi postepeno
- Nemir ne znači nezainteresovanost
- Slušanje priča jača fokus
- Dijete koje danas sluša kratku priču sutra će sigurno moći slušati i dužu.
EMOCIONALNI RAZVOJ
- Priče pomažu djeci da prepoznaju i razumiju osjećanja (strah, ljutnju, radost)
- Djeca prepoznaje sebe nekim u likovima
- Uči se poštivanju pravila i vrijednosti, rješavanju problema
Ovo se naročito prepoznaje kada sa djecom uz pomoć pitanja analiziramo tok događaja , postupke i osobine likova gdje ona kritički pristupaju analizi i odmjeravaju se šta je dobro, a šta nije dobro, pravedno ili pristojno.
ULOGA RODITELJA-RODITELJI SU MOST IZMEĐU DJETETA I KNJIGE
- Ne mora sve biti savršeno-ni knjiga, ni mjesto,
- Važno je zajedničko vrijeme i stvaranje doživljaja i uspomena
- Razgovor je vrjedniji od teksta
- Budite model i uzor svome djetetu
- Knjige neka mu budu dostupne
- Čitajte sa emocijama
- Razgovarajte o pričama, koristite ih kao alat u odgoju
ŠTA DIJETE PAMTI?
- Ako se čitanje i pričanje pretvori u ritual to ostavlja neizbrisive tragove. Djeca se osjećaju zadovoljena jer im roditelji posvećuju vrijeme i pažnju i ostvaruju se fizički kontakti (zagrljaj, sjedenje u krilu, krevetu…).
- Pamte slike, intonaciju glasova, glasnoću i ritam i emocija koje unosimo u priče.
- Značajno je praviti pauze za razmišljanje i zamišljanje dok se čita.
- Ponavljanje priča djeci daje sigurnost, stabilnost i mogućnost kontrole.
- Djeca ne pamte priču nego osjećaj bliskosti.
Radionica je imala zanimljive i ugodne aktivnosti, a ono što ćemo istaći je da smo djeci i roditeljima ponudili da iz naše male biblioteke „Žabica“ uz potpis posuđuju knjige i čitaju ih kod kuća.
Akao smo podstakle i promijenile bar jednog biće, ako smo usrećile bar jedno dijete- naša misija i ideja radionice je uspješna. A jesmo mnoge…
Odgajateljski tim iz grupe „Žabice“-Vesna Hadžić i Sanela Hadžialjević
















