Novac u odgoju – teška tema?

Većina nas žali za onim davnim vremenima kada nam se sve činilo puno mirnijim i sigurnijim uz našu djecu. Vjerujem da smo kao društvo dotakli dno, i ako ponekad nije ni to loše jer kada dotakneš dno, možeš krenuti samo gore.

Mi odgajamo svoje dijete i odgovorni smo za njegovo ponašanje. Ako vidimo da gubimo kontrolu, da nas dijete prestaje slušati, da pokazuje znakove agresije, potražimo krivca u sebi, jer negdje smo zaista pogriješili. Dijete u nas gleda kao u idola, kao u osobu kojoj se treba diviti. Mi smo im uzor čovjeka kakav treba postati. Ako dijete u vlastitom domu vidi kako otac vuče ili fizički nasrće na majku, s vremenom će to postati njegov obrazac ponašanja. Dijete ne zna za drugačije jer ono jedino to vidi. Takvo dijete misli da je to normalno ponašanje, jer djeca rezonuju na takav način. S vremenom to postaje odlika njihovog karaktera.

Zar zaista mislimo da samopouzdano dijete koje je paženo i voljeno, s kojim se razgovara, kojem se usađuje empatija, ima potrebu da drugima nanosi bol ili da se dokazuje nasilništvom i uvredama? Dijete sa navedenim karakteristikama nema potrebu za takvom vrstom dokazivanja, jer ono zna ko je.

Svako dokazivanje nekome ko smo mi i šta smo samo potvrđuje da ustvari nismo to što želimo dokazati da jesmo. Jer da smo sigurni u to ko smo, ne bi imali potrebu za dokazivanjem. Svi bi u našim postupcima vidjeli ko smo mi zapravo.

Novac u odgoju – teška tema? Apsolutno! Zašto? Zato što nam je nametnut osjećaj krivnje ako nemamo novca. A ko nam ga je nametnuo? Vjerujem da nam je taj osjećaj krivnje nametnut pogrešnom percepcijom nas samih i odgoja koji ide s koljena na koljeno.

Zašto mislimo da ne smijemo reći djetetu da nemamo novca za nešto što ono u tom trenutku želi? Prikazujući djetetu da uvijek imamo novca za ispunjenje njihovih želja, ne možemo ga naučiti vrijednosti novca. Ne treba se sramiti i reći da nemamo novca. Na taj način naučit ćemo dijete da novac možemo i imati i nemati, te da treba cijeniti njegovu vrijednost. Time ih učimo kakav zapravo jest život. Okrenimo se oko sebe i shvatit ćemo da je ponekad nemati i reći da nemamo najveći blagoslov…

Bog daje hranu svim pticama, ali im je ne baca u gnijezdo.

Indijska poslovica

Želite li vidjeti što sve dijete može napraviti, prestanite mu poklanjati stvari.

Norman  Duglas

Dragi roditelji želim da pročitate sljedeću priču svojim mališanima:

                                          MUDROST MALOG DJEČAKA

Jednoga dana jedan je imućni čovjek poveo svoga sina da provede jedan dan i jednu noć sa vrlo siromašnom porodicom ne bi li ovaj shvatio pojam siromaštva.

Drugoga dana, nakon povratka sina kući, otac ga upita kako je on doživio taj susret sa siromaštvom i što misli o svemu tome. Dječak odgovori:                                                                                                    

„Tata, ovo je bilo značajno iskustvo za mene! Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni imaju četiri… Mi imamo lijepi bazen pred kućom, a oni imaju rijeku i ravnicu kojom ona protječe… Mi imamo stakleni krov, a oni imaju nebo, mjesec i zvijezde… Mi imamo veliki balkon odakle se ulazi u veliki vrt, a oni iza kuće imaju čitavu šumu…“

Nakon što je sin ovo izgovorio, otac je od zaprepaštenja ostao bez riječi. Na kraju sin još doda: „Hvala ti, tata, što si mi pokazao koliko smo siromašni“.

Jedino za šta nikada ne biste smjeli reći da nemate dovoljno jest ljubav za njih, a sve drugo je prolazno i manje važno …

Srdačan pozdrav i ostanite sa svojim mališanima kod kuće!!

 Lejla Bajrami, dipl. pedagog – psiholog