Porodična harmonija

08 Aprila, 2020

Porodica je temelj svakog društva. Pritom ne mislimo samo na supružnike i dijete. Pod porodicom podrazumijevamo nene, bake, djedove, oca i majku, braću i sestre, i nas kao roditelje i našu djecu. Porodica je temelj našeg života.

Kad se prisjećamo naših najljepših životnih uspomena, vidimo da su gotovo sve vezane za porodicu i sretne trenutke koje smo proveli u toplini doma, a možda baš ni jedna od uspomena nije povezana sa novcem ili poslom.

Porodica  je temelj djetetovog postojanja. Okolina u kojoj se nalazi oblikovat će djetetov motorički, spoznajni, govorni i socio-emocionalni razvoj. Zbog spleta društvenih promjena porodica  je izgubila neke tradicionalne oblike, i od porodice majke i oca, razvila je više vrsta struktura. Porodica današnjeg doba naziva se moderna i postmoderna porodica, koju čini savremena porodica, koja može biti funkcionalna i disfunkcionalna. Funkcionalna porodica je poželjna porodica jer njeni faktori kod djeteta potiču zdrav i kvalitetan razvoj. Ukoliko se roditelji odluče za širenje svoje porodice, njihova glavna zadaća je dati djetetu pravilan odgoj i razvoj. Taj odgoj se gleda u užem značenju kao usmjerenost na njegovanje i oblikovanje ličnosti djeteta, a u širem značenju obuhvata djelovanje na sve sfere razvoja djeteta, te isto tako u odnosu na srodne pojmove koji s njime imaju poveznicu. Porodica  je ta koja kod djeteta razvija stavove moralnog, intelektualnog, tjelesnog, estetskog i radnog odgoja i o njoj ovisi kako će dijete shvatati sebe i svijet oko sebe.

Porodica je zapravo jedino što je važno i što nas istinski može usrećiti. Dijete koje je voljeno i paženo, kojem je tokom djetinjstva usađena empatija, nikada neće zapostaviti svoje roditelje kada ovi ostare i nikada se neće prestati brinuti za njih. Ono će to željeti cijelim svojim bićem. Tu se najbolje može vidjeti kakav smo bili roditelj i kakvo smo dijete odgojili. Ako se mi ne brinemo o svojim roditeljima, ne zamjerimo svojoj djeci ako učine isto kada mi ostarimo. Jer djeca će slijediti naš primjer.

U novije vrijeme puno se pažnje polaže na cjelokupnost u odgoju djece, pri tome se misli na mnoštvo stručnih studija, knjiga, članaka, pravaca, kurikuluma unutar pedagogije predškolskog djeteta. Prve tri godine života djeteta su najvažnije i potreba za istraživanjem tih prvih godina je od krucijalne važnosti za razvoj cjelokupnog čovječanstva. U tim prvim godinama, koje su najintenzivnije razdoblje u razvoju djeteta, njegove psihe, emocija i socijalnih odnosa, dijete najviše uči i razvija spoznajne mogućnosti. Upravo je djelovanje okoline ono što utiče na razvoj djeteta u zrelo i odgovorno biće, na njegove emocije, empatiju i temperament koje su temelj za emocionalni razvoj. Iako je dio temperamenta nasljedan, onaj veći dio je nastao pod uticajem okoline i samog odgoja roditelja, neka se djeca mogu lakše, a neka teže odgajati. To se događa i zbog generacijskih, društvenih i ekonomskih promjena koje mjenjaju dosadašnje poznate stavove o odgoju.

 Čak se i oblik i sadržaj porodice promijenio i time su nastale nove savremene vrste porodice, „zdrave“ i „nezdrave“. Dijete gleda na život kroz odnose u porodici, prihvata i oponaša odnos svojih roditelja, kakvi god da jesu. Taj odnos oblikuje njegove stavove, navike, emocije, odnose i njegovu cjelokupnu ličnost.

Uticaj predškolske ustanove na roditeljstvo

Današnji obrazovani roditelji mogu djetetu pružiti napredan odgoj, ali neki upravo zbog karijere, svjesno ili nesvjesno, čine velike greške u odgoju. Najčešće su to pretjerana popustljivost, pretjerana privrženost, zapuštanje djeteta, kažnjavanje, pretjerana očekivanja, projekcija ličnih  potreba i želja na dijete. Zbog takvih roditelja dolazi do problema u ponašanju djece. Lično sam, kao pedagog-psiholog u vrtiću, svakodnevno svjedok kakve posljedice na djecu ima takav odgoj. Primjećujem da je razmažene, agresivne, manje poslušne, nesamostalne, presamouvjerene i teško odgojive djece svakom generacijom sve više. Iako znam da svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, mišljenja sam da su često presubjektivni u odnosu prema djetetu i nesvjesni da dijete odgajaju s određenim propustima. Iz tog razloga odgajatelji  u vrtiću, zbog tih propusta roditelja i zbog svojih kompetencija, imaju potrebu „preodgajati“ roditelje, što je zasigurno nezahvalan posao, jer roditelji dobronamjerne objektivne savjete odgajatelja uglavnom doživljavaju kao napad na njih i rušenje njihovih stavova, a ne kao stručan savjet i pomoć za pravilan razvoj djeteta.

10 dječijih zapovijedi roditeljima

  1. Moje su ruke male, od mene ne očekujte savršenstvo kada spremam krevet, crtam, bacam loptu… Moje su noge kratke, usporite kako bih mogao s vama držati korak.
  2. Moje oči ne gledaju kao vaše, pustite me malo da istražujem. Nemojte me bespotrebno ograničavati.
  3. Posao će uvijek biti tu, a ja ću biti malen još samo kratko, zato uzmite vremena da me strpljivo i s ljubavlju poučavate o svijetu koji me okružuje.
  4. Moji osjećaji su nježni, imajte obzira prema mojim potrebama. Nemoj me po cijeli dan kritikovati. Ponašajte se prema meni onako kako biste i vi željeli da se drugi ponašaju prema vama.
  5. Ja sam poseban dar. Cijenite me onako kako to zaslužujem. Pustite me da budem odgovoran za ono što činim.
  6. Trebam vašu podršku kako bih mogao rasti i razvijati se. Pazite kako me grdite. Kudite moje greške a ne mene.
  7. Pustite me da odlučujem o sebi. Dopustite mi da pogriješim, kako bi iz mojih pogrešaka mogao učiti. Tako ću jednoga dana biti spreman donositi odluke kakve život od mene zahtijeva.
  • Molim vas, nemojte raditi umjesto mene. Tada osjećam da svojim nastojanjima i zalaganjem nisam ispunio vaša očekivanja. Znam da je teško, ali nemojte me uspoređivati sa mojim bratom ili mojom sestrom.
  • Ne bojte se otići na vikend bez mene. Ponekad i djeca trebaju slobodan vikend, jednako kao što i roditelji trebaju odmor od svoje djece. Osim toga, volim vidjeti kako se volite i kako je vaš brak poseban.
  1.  Molim vas, volite me i onda kada iznevjerim vaša očekivanja.

Dragi roditelji, uživajte sa svojim mališanima!

 Lejla Bajrami, dipl. pedagog – psiholog

Vježbe istezanjaDjeca kao pomoć u kući, da ili ne?