Važnost slikovnice u dječijoj dobi

Slikovnica djeci predstavlja uvod u umjetnost govorne i pisane riječi popraćena likovnom umjetnošću. Ima jako veliku ulogu u razvoju djece te informacijsko-odgojnu, spoznajnu, iskustvenu, estetsku i zabavnu funkciju. Ali prije svega slikovnica djeci predstavlja zabavu jer djeca, kroz igru najviše nauče. Djeca pomoću slikovnice razvijaju spoznajni svijet, izaziva im emocije, razvija govor i bogati fond riječi, zadovoljava potrebu za novim.

Određeno iskustvo, poticaj okoline i oponašanje nužan su preduvjet za razvoj govora, kao što je to i kvalitetno razvijena urođena sposobnost za  govor na temelju koje će se razvijati govorne sposobnosti.

Ako želimo da dijete kreativno djeluje u govoru i bude sposobno za izražavanje, onda mu trebamo pružiti mogućnost slušanja različitih kvaliteta govora i njegov dublji smisao, a na temelju toga dijete stiče percepciju i stvara poveznicu. Takvo iskustvo dijete stiče slušanjem priča i  bajki, a zatim i kreativnim jezičnim igrama u kojima u jednom aspektu smislenost može izraziti.

Govorni uzor je jedna od najvažnijih komponenti, djeca u roditeljima traže model. Moramo biti svjesni da nas djeca oponašaju i pripaziti na pravilno izražavanje te poštivati vrijednosti  govorenoga jezika. Slikovnice, brojalice, pjesme za djecu, jezične igre, pomažu u govornom razvoju . Dijete moramo poticati na razvoj govora bez pretjerivanja, razumno, sa znanjem i kroz igru.

Govor je jedan od socijalnih fenomena i njegov je razvoj moguć isključivo u uvjetima ljudskog okruženja. Djetetu je najbliže i najprirodnije okruženje njegova porodice i upravo porodica ima najveću i najvažniju ulogu u procesu dječjeg razvoja, uključujući i razvoj govora.

Važnost čitanja slikovnica djeci rane  predškolske dobi je u tome što putem svakodnevnog druženja sa,slikovnicom dijete ima prilike da kroz aktivnosti kao što su zajedničko čitanje slikovnica s roditeljima, uživanje u slušanju priče, razgovor i rasprave o pročitanome tekstu i  slikama razumije priče koje su mu ispričane, da zna prepričati jednostavnu priču, poznaje smjer teksta te smjer kretanja očima kod čitanja, prepoznaje sluhom pojedinačne glasove u riječi te zna rastaviti riječi na glasove i sastaviti glasove u riječi dok neka djeca znaju prepoznati slova abecede, napisati i pročitati svoje ime i prezime pa i samostalno pročitati jednostavnu slikovnicu.

Čitajući priče i slikovnice djeca se susreću s pisanom riječi preko natpisa u okolini ili slikovnica, ona počinju razvijati važne pojave pismenosti. Nauče da ono što je izrečeno može biti i napisano te da postoji propisan način na koji se nešto može napisati. Djeca mogu biti zbunjena ako im se kaže da napišu ono što su rekla ako ne razumiju vezu između izgovorenog i napisanog. Ako im damo mogućnost da mnogo puta izgovorenu riječ vide napisanu, ubrzo će shvatititi vezu između izgovorenih i napisanih riječi

Jednostavna razina dijaloškog čitanja jeste oblik komunikacije koji je osobito poticajan za dijete. Uloga mu je postupno vođenje djeteta u sve složeniju upotrebu riječi. Najvažnije u dijaloškom čitanju je shvaćanje i preuzimanje aktivne uloge roditelja.

Sljedeći oblici komunikacije veoma su bitni a to su: 

• Postavljanje poticajnih pitanja – djeci postavljamo pitanja koja počinju sa ››šta‹‹, takva pitanja potiču dijete na samostalan govor. Treba izbjegavati pitanja koja traže odgovor sa ››da‹‹ ili ››ne‹‹ ili samo pokazivati slike.
• Obogaćivanje odgovora – djetetov odgovor na pitanje valja obogatiti novim pitanjem.
• Ponavljanje odgovora – kada dijete ispravno odgovori, njegov odgovor treba ponoviti kako bi dijete dobilo podatak da je ispravno odgovorilo i ohrabrenje.
• Pomaganje – roditelj mora biti uzor dobrog odgovora i model, treba tražiti od djeteta da oponaša taj uzor. 
• Pohvala i hrabrenje – svi djetetovi komentari priče za vrijeme čitanja su dragocjeni jer su oblici samostalnog govornog ponašanja. 
• Uvažavanje djetetova zanimanja – dobro je prihvatiti djetetovo usmjeravanje pažnje na jedan dio slike i skretanje s glavne teme, jer privremena djetetova pažnja služi kao odličan temelj za produktivan razgovor.
• Vedrina i šala – čitanje mora biti vedro i zabavno i odvijati se poput igre. Djecu se ne smije forsirati, treba biti strpljiv i pomoći im da zavole čitanje 

Djeci treba čitati od njihove najranije dobi, dati im priliku da upoznaju i zavole knjige jer ako ih  zavole i budu uživali u čitanju grade im se dobri temelji za daljnji život.

Aida Junuzović dipl.logoped