ZAŠTO SU PRIČE VAŽNE U DJETINJSTVU

PROMOCIJA ČITANJA

INTERAKTIVNA KREATIVNA RADIONICA ZA DJECU I RODITELJE

U mjesecu januaru planirana je i realizovana interaktivna kreativna radionica za djecu i roditelje „Zašto su priče važne u djetinjstvu“ kojom je promovisano čitanje.

Cilj radionice je promovisanje čitanja u porodicama, izgradnja pozitivnih navika i odnosa prema knjigama dječije književnosti i knjigama kao izvorima znanja. Želja nam je podstaknuti roditelje da više čitaju djeci i sa djecom, da budu modeli korisnici knjiga jer djeca sve kopiraju, te da se usmjere da svoju djecu izlažu materijalima za čitanje (slikovnice, knjige, biblioteke, izražavanje i zabilježavanje/pisanje misli i ideja).

U uvodnom dijelu roditeljima smo probudili uspomene na prve knjige i slikovnice koje su dobili, šta pamte iz djetinjstva vezano za čitanje, a djeca su povezivala predmete iz čarobnog kovčega sa basnama i bajkama koje smo ranije čitali. Prigodnom prezentacijom smo ukazali na značaj čitanja u djetinjstvu i tragove koje ostavlja u temeljima razvoja djeteta. Svjedoci smo da savremeni životni tokovi i tehnološka dostignuća odmiču ljude od čitanja i od knjiga, ali prilike zajedničkog čitanja u porodici ostaju nezamjenivi iz nekoliko važnih elemenata- osjećaja povezanosti, građenja bliskosti i uspomena.

ŠTA DIJETE DOBIJE KADA MU ČITAMO?

Već od 6.mjeseca dijete je sposobno pratiti glas pri čitanju i intonaciju čitača. Kada govorimo čitač mislimo i na onoga ko priča, prepričava ili improvizuje priču. Većinom se čita kada roditelji imaju vremena, ali dijete se uvijek može prilagoditi i pristati na slušanje.

Prve knjige koje djeca dobiju su slikovnice prilagođene uzrastu koje, osim vizuelnih imaju i edukativne vrijednosti koje se odnose na teme zdravlja, higijene, ponašanja, odnosa u porodici i društvu. Što su djeca mlađa ilustracije su jednostavnije i obrnuto. Čitanje kod djece podrazumijeva to da djeca prelistavaju i pregledaju slikovnice.

Susretom i druženjem sa knjigama djeca razvijaju ljubav prema knjigama kao izvoru zadovoljstva. Stvaraju se dobre navike i stimuliše moždani razvoj. Razvijaju se predčitačke vještine, pa se tako motivišu da ranije uče čitati i pisati. To im predstavlja igru i potvrđeno je, može ih usmjeriti i odmaknuti od pretjeranog korištenja mobitela i TV.

Slušanje dok im neko čita stvara sigurno okruženje i povezanost pa to prerasta u jednu od najdražih zajedničkih aktivnosti. Uvodi ih u raznoliki svijet mašte, obogaćuje iskustva, pomaže usvajanju moralnih i humanih vrijednosti.

PRIČE-TEMELJ RAZVOJA GOVORA PA DJECA

• Bogatije prepričavaju, opisuju
• Usvajaju nove riječi i bogate svoj aktivni i pasivni rječnik
• Uče gramatički pravilno izgovarati rečenice

MIŠLJENJE, PAMĆENE, MAŠTA, KREATIVNOST

• Djeca zamišljaju likove, mjesta i događaje
• Razvijaju maštu i kreativnost
• Razmišljaju, pamte, povezuju iskustva, uče
• Uče stvarati svoje priče
• Stiču temelje za estetski bogatije likovno izražavanje (u crtanju i bojenju) kao i bogatije govorno izaržavanje, opisivanje, prepričavanje svojih doživljaja i misli.

PAŽNJA I KONCENTRACIJA

• Priče uče djecu da slušaju
• Pažnja se gradi postepeno
• Nemir ne znači nezainteresovanost
• Slušanje priča jača fokus
• Dijete koje danas sluša kratku priču sutra će sigurno moći slušati i dužu.

EMOCIONALNI RAZVOJ

• Priče pomažu djeci da prepoznaju i razumiju osjećanja (strah, ljutnju, radost)
• Djeca prepoznaje sebe nekim u likovima
• Uči se poštivanju pravila i vrijednosti, rješavanju problema

Ovo se naročito prepoznaje kada sa djecom uz pomoć pitanja analiziramo tok događaja , postupke i osobine likova gdje ona kritički pristupaju analizi i odmjeravaju se šta je dobro, a šta nije dobro, pravedno ili pristojno.

ULOGA RODITELJA-RODITELJI SU MOST IZMEĐU DJETETA I KNJIGE

• Ne mora sve biti savršeno-ni knjiga, ni mjesto,
• Važno je zajedničko vrijeme i stvaranje doživljaja i uspomena
• Razgovor je vrjedniji od teksta
• Budite model i uzor svome djetetu
• Knjige neka mu budu dostupne
• Čitajte sa emocijama
• Razgovarajte o pričama, koristite ih kao alat u odgoju

ŠTA DIJETE PAMTI?

• Ako se čitanje i pričanje pretvori u ritual to ostavlja neizbrisive tragove. Djeca se osjećaju zadovoljena jer im roditelji posvećuju vrijeme i pažnju i ostvaruju se fizički kontakti (zagrljaj, sjedenje u krilu, krevetu…).
• Pamte slike, intonaciju glasova, glasnoću i ritam i emocija koje unosimo u priče.
• Značajno je praviti pauze za razmišljanje i zamišljanje dok se čita.
• Ponavljanje priča djeci daje sigurnost, stabilnost i mogućnost kontrole.
• Djeca ne pamte priču nego osjećaj bliskosti.

Radionica je imala zanimljive i ugodne aktivnosti, a ono što ćemo istaći je da smo djeci i roditeljima ponudili da iz naše male biblioteke „Žabica“ uz potpis posuđuju knjige i čitaju ih kod kuća.

Akao smo podstakle i promijenile bar jednog biće, ako smo usrećile bar jedno dijete- naša misija i ideja radionice je uspješna. A jesmo mnoge…

Odgajateljski tim iz grupe „Žabice“-Vesna Hadžić i Sanela Hadžialjević