Dječiji crteži

02 Aprila, 2020

Poznato je da uz pomoć dječijih crteža možemo mnogo toga saznati o djeci. Crteži su prozor u njihov unutrašnji svijet. Tako saznajemo o duševnom životu i emocijama djeteta, kao i o načinu na koje ono vidi ljude i svijet oko sebe. Djeca često koriste crtanje kao metodu istraživanja, rješavanja problema, davanja vizuelne forme idejama i zapažanjima. Ukoliko im date bojice i bijeli papir, uglavnom će nacrtati svoju kuću, porodicu, ali i likove iz mašte, bajki ili svojih snova. Što je dijete manje, manje je i inhibirano te pokazuje više smjelosti da u kraćim crtama pokaže sve što ga okružuje i emocionalno interesira.

Likovno stvaralaštvo predškolslog djeteta nema kalupa. Ona su kao snažni izvori rijeka koji nisu još svedeni u čvrsta korita. Ista šara može biti kuća, konj ili auto.

Najprihvatljivija definicija dječijeg crteža je ona koja kaže da je to oblik stvaralačke aktivnosti kroz koju se dijete igra, govori, prikazuje i razvija. Tako se pomoću dječijeg grafičkog produkta, saznaje psihomotorna koordinacija, moć dječije percepcije i način obrade date ideje koju djeci prezentiramo. Zbog dubokih veza inteligencije i karaktera, mogu se saznati dječije intelektualne sklonosti, sposobnosti i karakterne crte djeteta. No, djetetove slike i crteži prikazuju i njegove najskrivenije strahove koje teško može izraziti riječima, te tako i najmlađa djeca svojim strahovima i nesigurnostima, željama i potrebama uspijevaju dati oblik i boju i na taj ih način ublažiti.

Crtež kao dijagnostičko sredstvo

Spontani crtež ili crtež na zadatu temu, u psihologiji predstavlja jednu od osnovnih metoda, proučavanje ličnosti i duševnog života djeteta. I ne samo to, kako je predhodno navedeno, značajni su za procjenu inteligencije djece (od 4.godine starosti). Tako je psihologinja Florens Gudinaf 1926.god. razvila koncept procjene inteligencije djece na osnovu crteža ljudske figure. Ovaj test je i danas u upotrebi i poznat je kao Gudinaf-Haris test crtanja ljudske figure.

Nakon nešto više od 10 godina poslije Gudinafove, psihologinja Karen Mahover analizirajući veći broj crteža djece koja su radila Gudinaf-Haris test, shvata da se crteži djece sa istim količnikom inteligencije, ipak veoma razlikuju. Ona pretpostavlja  da do razlika dolazi zbog razlika u ličnosti djece i na osnovu toga je razvila koncept proučavanja ličnosti i emocija djeteta putem crteža.Ova tehnika se danas upotrebljava kod djece starosti od 7.god. pa naviše, a pojavile su se i brojne druge tehnike zasnovane na crtežu.

Slovenački psiholog Antun Trstenjak se na našem regionu najviše bavio tematikom izraza ličnosti kroz linije, boje i formu. On smatra da linije i figure govore o samokontroli i racionalnosti, pozicija figure na slici o uravnoteženosti, sebičnosti, ambicioznosti, dok boje govore o emocionalnom životu djeteta.

Kroz crtanje ljudi iz okoline (npr. Dječiji crtež porodice) indikativni elementi su pozicija osobe bliže ili dalje od djeteta, pozicija svake osobe na papiru, koji član porodice je prikazan kojim bojama, kakav je čiji izraz lica i sl.

Razvoj sposobnosti crtanja

Prema Roršahu (izumitelj poznatog projektivnog testa sa mrljama od mastila), sposobnost crtanja kod djece se razvija u 4 faze:

  1. Faza oblika
  2. Faza boje (počinje od 3.god. starosti djeteta)
  3. Faza površine i oblika
  4. Faza integracije

Od 2 – 4 godine

Čovjek je vrlo skromno predstavljen, često samo kao okrugla mrlja. Do 2. ili 3.god. dijete slučajnim potezima pravi ”nečitke” crteže koji se sastoje od nepovezanih tačaka, mrlja i linija. Od 3.god. svojim crtarijama počinje davati imena. Otprilike u toj dobi u crtežima djece javlja se okrugli čovječuljak, krug predstavlja glavu i tijelo, a tanke linije ruke i noge.

Od 5-7 godina

Oko 5.god. ljudski lik, koji je odraz načina  na koji dijete percipira svoje tijelo, mijenja izgled. Sada ispod glave crta tijelo s proporcionalnim rukama i nogama. U toj fazi javljaju se i neki drugi elementi koji vremenom postaju jasniji: kuća, drvo, sunce, automobil, cvijeće. Dijete crta ono što zna o stvarimja, npr. Zid kuće postaje proziran ako se u kući nalazi čovjek.

Od 8-11 godina

Od 8.god. dijete na realističan način počinje predstavljati svijet: crtežu pokušava dati perspektivu i dubinu, ljudske likove i pejzaž obogaćuje detaljima (odjećom, izrazima lica) te prikazuje likove u kretanju. S vremenom, otprilike u 10 godini, postaje kritičniji prema svojim crtežima i oni postaju sve manje spontani.

Možda najinteresantniji i najintrigantniji aspekt kada su u pitanju dječiji crteži, predstavlja interpretacija. To ipak prepustite psiholozima, koji će u cjelokupni dojam i zaključak o djetetu i njegovoj ličnosti, uklopiti ono što su dobili iz crteža, razgovora sa djetetom, njegovim roditeljima ili starateljima i na posljetku, stručnom opservacijom. Jer svako tumačenje, ponavljamo, zavisi od cjelokupne ličnosti djeteta i može biti usko vezano za trenutna osjećanja i opažanja malog umjetnika. Za analizu ipak treba uzeti više crteža iz jednog perioda i sa različitim temama, a onaj koji to radi, mora posjedovati znanje, strručnost i veliko iskustvo.

Posebno savjet roditeljima

Roditelji nikako ne bi trebalo da analiziraju svaki crtež, jer će dijete izgubiti povjerenje u sebe i volju za crtanjem, ako osjeti da ga se nadgleda ili prosuđuje. Pustite ga da samostalno crta, a svakako pohvalite i onaj crtež koji vam se učini lošim. Čuvajte crteže vašeg djeteta i uživajte u njima. Oni će vam otkrivati njegove male tajne sve do 12.godine. Poslije toga, djetetovo stvaralaštvo više nije tako spontano.

Amna Avdić dipl.pedagog-psiholog

Razvoj tjelesnog i zdravstvenog odgoja u predškolskom razdobljuVježbe za pravilan izgovor glasa R