Poštovani roditelji i draga djeco,
nadam se da ste svi dobrog zdravlja zajedno sa Vašim i našim mališanima. U želji da nastavimo kontinuitet dobre saradnje u ovo vrijeme izolacije koristim priliku da Vas informišem da ćemo u buduće putem ove stranice pružati podršku kako roditeljima tako i djeci putem edukativnih, kreativnih i zabavnih igara koje mališani mogu samostalno ali i uz pomoć Vas roditelja raditi kod kuće.
Danas, kada vremena imamo na pretek, preporučujem da ga iskoristimo za čitanje ili pričanje priča, a u koliko vašim mališanima nedostaje motivacija, sjetite se da je ovo pravo vrijeme da kod djece razvijamo ljubav i čitalačke navike.
Istraživanja pokazuju da djeci treba čitati od najranije dobi. Već u jasličkom uzrastu, od dvije do tri godine, djeca vole slušati priče i jako im se razvesele ako im je čitanje uobičajena i svakodnevna aktivnost. Probajte s djetetom stvoriti rituale čitanja, i dijete će u njima uživati. Odredite dio dana za mirno zajedničko čitanje, a u koliko vam društvo pravi djetetova omiljena plišana igračka, zadovoljstvo će biti potpuno.
U koliko se radi o djetetu starijeg uzrasta preporučujem čitanje kao porodični ritual, svakog dana u isto vrijeme. Djeci čitajte naglas knjigu po njihovom izboru, a onda je dajte njima da i oni vama pročitaju nekoliko redova ili stranica. Sve zavisi od uzrasta.
Danas Vam preporučujem poučnu priču „Drvo ima srce“. Bilo bi dobro da na kraju porazgovarate sa djetetom o sadržaju teksta i pitanjima navedete dijete na analizu i pouku.
„Drvo ima srce“
Bilo jednom jedno stablo i voljelo malog dječaka.Svakog bi dana dječak dolazio i skupljao lišće, spleo ga u krunu i igrao se kralja šume. Penjao se uz deblo, ljuljao na granama i jeo jabuke. Igrali su se skrivača, kad bi se umorio zaspao bi u njegovu hladu. Volio je dječak stablo, jako ga je volio. I stablo je bilo sretno.
Prolazile su godine. Dječak je odrastao. Stablo je često bilo samo. Jednog dana dođe dječak stablu, a ono reče:
Dođi dječeče,dođi i popni se uz moje deblo i proljuljaj se na mojim granama,
najedi se jabuka, igraj se u mom hladu i budi sretan.
Prevelik sam da se se verem i igram – odgovori dječak. Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati mnogo novca. Možeš li mi ga dati?
Žao mi je – odvrati stablo – ja novaca nemam. Imam samo lišće i jabuke. Uzmi moje jabuke, dječače i prodaj ih u gradu. Tako ćeš zaraditi novac i biti sretan.
Dječak se popne na stablo, nabere jabuke i odnese ih. Stablo je bilo sretno.
Ali dječak nije dugo dolazio…i stablo je bilo tužno. A onda se jednog dana dječak vrati. Stablo zadrhti od radosti i progovori:
Dođi dječače, uzveri se na moje stablo,
proljuljaj na mojim granama i budi sretan.
Previše sam zaposlen da se verem po stablima – reče dječak. Želim kuću da me
čuva od hladnoće. Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuća. Možeš
li mi je dati?
Nemam ja kuće – odgovori mu stablo. Moja kuća je šuma, ali možeš odrezati moje
grane i sagraditi kuću. Tada ćeš biti sretan.
I dječak odreže stablu grane te ih odnese da bi sagradio sebi kuću. I stablo je bilo sretno.
Ali dječak dugo, dugo nije dolazio. A
kad se vratio, stablo je od silne radosti jedva progovorilo.
Dođi, dječače – prošaptalo je – dođi i poigraj se.
Previše sam star i tužan za igru – odgovori dječak. Želim lađu koja će me odnijeti daleko odavde. Možeš li mi je dati?
Odsijeci moje deblo i sagradi lađu –
reče mu stablo. Moći ćeš otploviti daleko … i bit ćeš sretan.
I dječak posiječe deblo. Sagradi lađu i otplovi. I stablo je bilo sretno. Ali
ne istinski sretno.
Nakon mnogo vremena dječak se ponovo vrati.
Oprosti mi dječače – progovori stablo – više ti nemam što darovati. Jabuka više nemam.
Zubi su mi preslabi za jabuke – odvarti dječak.
Grana više nemam – nastavi drvo – ne
možeš se više na njima ljuljati.
Prestar sam da se ljuljam na granama – reče dječak.
Debla više nemam – opet će stablo. Ne možeš se penjati.
Preumoran sam za penjanje – odgovori dječak.
Žao mi je – uzdahne stablo. Volio bih da ti mogu nešto dati…ali ničega nemam. Sad sam samo stari panj.
Žao mi je….
Više mi ne treba mnogo, samo mirno
mjesto da sjednem i odmorim se. Vrlo sam umoran.
Pa – progovori stablo protežući se uvis što je više moglo – znaš, za sjedenje i
odmor i stari panj će biti dobar. Dođi dječače,sjedni. Sjedni i odmori se.
Dječak tako i učini. I stablo je bilo sretno.
Shel Silverstein
Za naredno javljanje ću pripremiti preporuke za toalet trening ili kako naučiti dijete da koristi tutu.
Do tada, OSTANITE KOD KUĆE.
Lejla Bajrami, dipl.pedagog-psiholog